Da bi ste se riješili određenih zdravstvenih problema, nekad je neophodno pristupiti operativnom zahvatu. Uprkos tome što hrkanje nije pretjerano opasno, mnogi se odlučuju za liječenje koje zahtijeva medicinski tretman.
Fokus ovog teksta jeste na tome da se upoznate koje su to metode i hirurške intervencije kojima se liječi hrkanje.
No prije se usmjerimo na samu srž teme, hajde da se osvrnemo kratko na samo hrkanje.
Zašto hrčemo?
Veliki broj svjetske populacije uglavnom hrče povremeno, uglavnom kad su umorni ili je na neki način organizam iscrpljen.
Međutim, postoji značajan broj onih koji imaju dugoročni problem sa čestim hrkanjem. Ta pojava može biti neprijatna ne samo za tu osobu, već i za sve one oko njega.
Dok spavamo, tkiva u grlu se opuštaju, gdje nekad dolazi do vibracije i stvaranja oštrog i hrapavog zvuka. To u večini slučajeva primjete osobe koje spavaju do onoga koji hrče.
Kao što smo rekli hrkanje se može desiti povremeno, ali ukoliko je ono hronično onda može biti izazvano nekim od sledećih faktora:
- Višak kilograma
- Pol – muškarci su ti koji češće hrču
- Uski disajni putevi
- Konzumiranje alkohola i cigareta
- Problemi sa nosom
- Porodična anamneza hrkanja
- Opstruktivna apneja u snu
U velikom broju slučajeva hrkanje je bezopasno. Ali može izazvati neprijatnosti te poremetiti san kako vas tako i vašeg partnera.
Hrkanje može biti i znak ozbiljnog zdravstvenog stanja koje se zove apneja. Ono što je karakteristično za ovo stanje jeste da dolazi do prekida i zaustavljanja disanja u trajanju od nekoliko sekundi. I to se može ponavljati nekoliko desetina puta u toku sna.
Do blokade može doći usljed fizičkih deformiteta u ustima, grlu i nosnim prolazima.
Povećanje jezika je jedan od glavnih uzroka hrkanja i apneje jer pada nazad u grlo i blokira disajni put.
Prije nego se javi potreba za operacijom, većina doktora će vam preporučiti neki od preparata i uređaja koji će smanjiti obim hrkanja. Svrha tih uređaja jeste da otvore disajne puteve dok spavate.
Međutim, kada dođe do težih slučajeva hrkanja i apneje ili kada druge metode za prestanak hrkanja nisu dale rezultata, uglavnom je potreban hirurški tretman.
Iako niko ne voli otići „pod nož“ u nekim situacijama je to neizostavno.
Upoznaćemo vas sa operativnim zahvatima kojima se liječi ili spriječava hrkanje.
Operacije za prestanak hrkanja
U velikom broju slučaja operacija može biti uspješna u smanjenju hrkanja ili liječenju apneje. U nekim situacijama hrkanje se vremenom vraća. Nakon što se obavi pregled doktor će naći najbolje rješenje i tretman za vas.
Naravno da nisu sve ambulante i ordinacije opremljene za operacije koje ćemo navesti. Ali svakako da će vam u skladu sa mogućnostima ponuditi jednu od sledećih:
Palatalni implantat
Ovaj postupak predstavlja manju operaciju koja se koristi za liječenje hrkanja i manje teških oblika apneje u snu. Podrazumijeva hirurško ugrađivanje malih poliesterskih šipki u meko gornje nepce vaših usta.
Dimenzije implantata:
- Dužina: 18 milimetara
- Prečni: 1,5 milimetar
Ugradnjom ovih implantata, nepce oko njih zarasta i postaje čvršće. Kao rezultat dolazi da tkivo postane čvrsto, te se na taj način smanjuje vjerovatnoća vibriranja koja uzrokuje hrkanje.
Uvulopalatofaringoplastika UPPP (zatezanje mekih tkiva nepca i ždrijela)
UPPP predstavlja hirurški postupak koji se izvodi pod lokalnom anestezijom. Podrazumijeva uklanjanje nekih mekih tkiva u prednjem dijelu kao i na vrhu grla. Ovo uključuje uvulu koja visi na otvoru grla, kao i neke zidove grla i nepce.
Uvula je resica koja se nalazi na zadnjem dijelu gornjeg nepca.
Ovim postupkom se nastoji postići neometano disanje kao i držanje disajnog puta otvorenim. Ova operacija dugoročno može izazvati određene probleme i nuspojave kao što su problemi sa gutanjem, promjena glasa ili stalni osjećaj da nešto imate u grlu.
Kada se tkivo sa zadnje strane grla ukloni pomoću radiofrekventne energije, to se naziva radifrekventna ablacija.
U drugom slučaju, ako se koristi laser, radi se uvulopalatoplastika potpomognuta laserom. Ove metode mogu dobrim dijelom pomoći da se smanji hrkanje, ali se rijetko koriste kod liječenja apneje.
Maksilomandibularni zahvat (MMA)
Ovo predstavlja izuzetno obiman zahvat u ustima.
Naime pomiče se gornja (maksilarna) i donja (mandibularna) vilica prema naprijed. Time se postiže da disajni putevi budu otvoreni. Dodatna otvorenost disajnih puteva smanjuje mogućnost začepljenja što dovodi do toga da se vjerovatnoća hrkanja svede na minimum.
Međutim ovaj operativni zahvat ima i svoje negativne strane.
Mnogi koji su ga uradili su imali problema sa deformitetom lica nakon operacije. Taj deformitet je uzrokovao otežano disanje i vraćanje hrkanja.
Ovaj zahvat se radi uglavnom kad treba da se izliječi apneja.
Stimulacija hipoglosalnog nerva
Jedan od načina da se disajni putevi drže otvorenim jeste stimulacija nerava koji kontrolišu mišiće u gornjim disajnim putevima. Do dovodi do smanjenja hrkanja.
Hirurški implantirani uređaj može stimulisati ovaj nerv koji se naziva hipoglosalni živac.
Aktivira se tokom sna i može se osjetiti kada osoba koja ga nosi ne diše normalno.
Septoplastika
Nekad i fizička deformacija nosa može biti uzrok hrkanju i apneji. Tada stručno lice može preporučiti septoplastiku kao operaciju ili operaciju smanjenja turbinata.
Turbinati su nabori koji se javljaju na bočnim zidovima nosne šupljine.
Septoplastika podrazumijeva ispravljanje tkiva i kostiju u centru nosa. Turbinsko smanjenje uključuje smanjenje veličine tkiva unutar vašeg nosa koji pomaže vlaženju i zagrijavanju zraka koji udišete.
Obe operacije se uglavnom izvode istovremeno, a za cilj imaju otvaranje disajnih puteva u nosu, što doprinosi lakšem disanju i manjom vjerovatnoćom za hrkanjem.
Pomijeranje genioglosnog mišića
Ova zahvat podrazumijeva uzimanje mišića jezika, koji se potom pričvršćuje za donju vilicu i povlači prema naprijed. Na taj način će jezik postati čvrst i uglavnom neće dolaziti do opuštanja u toku sna.
Kako se odvija proces?
Isjeće se mali dio kosti u donjoj vilici na koji se jezik zakači, a potom se ta ista kost povuće ka naprijed. Potom se stavlja određeni umetak u vidu ploče, koji pričvršćuje kost na donjoj vilici kako se ne bi pomjerala i kako bi stajala na mjestu.
Hioidna suspenzija
U ovom postupku dolazi do pomicanja ka naprijed baze jezika i elastičnog tkiva grla koje se zove epiglotis. Dolazi do širenja grla i i povećava protok daha u dubinu grla.
Postupak podrazumijeva rezanje gornjeg dijela grla gdje se onda odvajaju pojedine tetive i mišići. Kada se hyioidna kost pomijeri ka naprijed onda se opet pričvršćuje.
Ne bi trebalo doći do promjene glasa prilikom ove operacije.
Djelimična glosektomija
Ovdje dolazi do smanjenja veličine jezika kako bi se otvorili disajni putevi. Ovaj postupak zahtijeva uklanjanje dijela srednje i zadnje strane jezika. U nekim situacija se mogu izrezati i krajnici te ukloniti epiglotis.
Nuspojave nakon operacije
Kakvi će se problemi pojaviti nakon operacije zavisi prije svega od toga koji zahvat je urađen. Ako su rađene komplikovanije intervencije onda može doći do jako neprijatnih stanja.
Ali sve operacije imaju neke zajedničke nuspojave, a to mogu biti:
- Bol i upala – u manjoj ili većoj mjeri bez ovoga ne može proći
- Fizička smetnja – ne radi se zaista o smetnji, već se može pojaviti osjećaj da imate nešto u ustima i grlu. To je samo u početku. Onog trenutka kad se naviknete i ovaj osjećaj će nestati.
- Infekcija – postoji mogućnost da dođe do inficiranja, naročito kad se strano tijelo stavi u usta
- Upala grla – Uobičajena pojava nakon operacije
Ovo su neke neprijatnosti koje uglavnom traju kraći vremenski period. U intervalu od jedne do dvije sedmice ova stanja će proći. Prosto je potrebno neko vrijeme da se organizam oporavi.
Međutim neke nuspojave mogu biti dugoročne i izazvati dosta problema:
- Suvoća – može se pojaviti u nosu, ustima i grlu. Ukoliko dođe do uklanjanja određenih tkiva, onda taj mehanizam više nije isti, pa se može desiti da dolazi do nekontrolisanog sušenja.
- Hrkanje nije prestalo – vjerovatno najgori scenario, jer onda ispada da je kompletan tretman uzaludno rađen. Ali recimo da je ovo nije tako često.
- Fizička neprijatnost – rekli smo da ovo može biti kratkog vijeka, ali u nekim slučajevima ovo može trajati dugo te se nećete moći rješiti osjećaja da imate nešto u ustima.
- Disanje – Iako se radi na tome da se prošire disajni putevi, ponekad može doći do narušavanja pravilnog disanja.
- Glas – S obzirom da se operacije vrše na izrazito osjetljivim tkivima, moguće je da dođe i do promjene glasa.
Ukoliko se brzo nakon operacije desi da dobijete temperaturu ili jake bolove, onda obavezno obavijestite vašeg doktora o tome. Ovi simptomi mogu značiti infekciju.
Dodatni sajveti – šta trebate znati ako se odlučite na liječenje hrkanja operativnim putem
Ukoliko razmišljate o rješavanju problema hrkanja na ovaj način, morate znati neke stvari.
- Nakon operacije ćete osjetiti bol koja će trajati neko vrijeme
- Operacija se izvodi tek nakon što se dovoljno istraži i analizira problem hrkanja
- Hirurška intervencija je posljednji korak
- Nema stopostotne garancije za uspjeh
- Čak i ako se u početku pokaže uspješno liječenje, vrlo moguće je da se hrkanje opet vrati nakon nekoliko mjeseci
- Hrkanje ne mora biti povezano sa mekim nepcem. Može se pojaviti i u podnožju jezika. Bez detaljnih dijagnostičkih pregleda nije moguće razlikovati ove dvije stvari. Operacija neće iskorijeniti hrkanje čiji je uzrok jezik
- Operacija ne bi trebala da se radi ako je u pitanju prevelik unos alkohola u organizam, gojaznost, ispravan oblik vilice te ako su krajnici još tu
- Ako je došlo do debljanja nakon operacije, naročito u području vrata, vjerovatno ćete opet početi hrkati
- Imajte na umu da je moguće da će se apneja i dalje dešavati, a da je operacija samo uspjela da je malo zamaskira
- Jednom kada ste podvrgnuti hirurškom zahvatu, nema nazad. Kao rezultat toga mogu se pojaviti razne komplikacije
- Hirurška intervencija za liječenje apneje se rijetko preduzima
Da li zaista vrijedi otići na operaciju?
Kao što smo naveli u tekstu, operacija je zadnji korak koji se preduzima. Onog trenutka kao sve ostale neinvazivne metode ne daju rezultata, možete razmišljati i operaciji.
Hrkanje rijetko može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Apneja je nešto što je ozbiljnije od običnog hrkanja, ali ona u rijetkim situacijama može da dovede do nekih opasnosti. Osobe koje hrču često nisu toga svjesne, već im oni koji spavanju pored njih sugerišu na to.
Stoga je možda bolje da popričate sa tim osobama i da pokušate naći zajednički jezik kako se prilagoditi situaciji. Sigurno ćete imati podršku bilo koje vrste, umjesto da idete na operaciju.
Operacija je zadnja opcija, a vi možete probati neke druge metode kojima ćete bar smanjiti hrkanje. Promjena načina života, položaj spavanja su samo neki koraci koji dugoročno mogu dati poboljšanja.
Pored toga što nose određene rizike, operacije ove vrste često nisu tako jeftine. Tako da cijene mogu ići i do nekoliko hiljada evra po operaciji.
Ukoliko hrkanje postane nepodnošljivo za vas i ljude oko vas, onda obavezno popričajte sa doktorom kako bi ste našli najoptimalnije rješenje.
Komentarišite